Književna kritika kao filozofija
Književna kritika kao filozofijaKada je 1938. Vladan Desnica objavio prijevode nekoliko eseja koji su temelj i ovom izboru, Croce je vjerojatno bio na vrhuncu slave. Nije on samo uvelike vladao talijanskom književnom kritikom i estetikom, nego je bio izuzetno priznat i cijenjen i u svjetskim razmjerima. Njegova kritika empirijske estetike i takozvanog pozitivizma u znanosti o književnosti do te je mjere široko prihvaćena da se činilo kako je pogodio upravo ono u čemu su se svi slagali. Uvjerenju u moć pozitivnih znanosti on je suprotstavio novu varijantu spekulativne filozofije, koja se - za razliku od Hegelove - činila pristupačnom i lako razumljivom, pa ju je osobito književna i umjetnička kritika prihvatila kao šire obrazloženje, pa čak i filozofsko utemeljenje, onoga što su svi osjećali. A budući da su se i same književnost i umjetnost uspješno borile za vlastitu autonomiju, književnim kritičarima i teoretičarima umjetnosti uvelike je odgovarala razrađena obrana takvog stajališta: Croce je, naime, prije svega uvjerljivo dokazivao da je umjetnost samosvojna i nezamjenjiva.....